JAHORINA
sinonim za mitsko mjesto svekolike ljepote i neobuzdane prirodne radosti


Rijetka su mjesta kao što je Jahorina, gdje je priroda bila tako izdašna i daroval joj sve što je čini primamljivom i prihvatljivom svima vrhunskim sportistima, rekreativcima, lovcima, ribolovcima, planinarima, stočarima kao i onim čija su čula željna uživanja i spokoja u prirodnim ljepotama. Čist planinski vazduh odmara ne samo tijelo, već i dušu. Jahorina nije kao ostale planine. Tu nikad niste sami, jer ona je sva u vama i pred vama. Svojom tišinom, dalekim i prekrasnim vidicima ili snijegom pokrivenim obroncima, vrelima i potocima, svojom raznovrsnom florom i faunom predstavlja najljepši u nizu dragulja Republike Srpske.


Jahorina pripada dinarskom planinskom sistemu. Dužina masiva koji dominira i koji nema jasnih morfoloških, bioloških, hidroloških međa, kao ni jasne granice između susjednih planina je 25-30 kilometara, a širine od 5-15 kilometara. Najviši vrh je Ogorjelica – 1916 metara. To što se nalazi na mjestu uticaja dvije klime (mediteranske i kontinentalne) njen reljef, geološki sastav, vegetecioni pokrivač i riječni slivovi kao značajni modifikatori klime daju joj određene specifičnosti. Snijeg na ovoj planini ima oko 180 dana u godini, od novembra do aprila. Prosječna visina mu je skoro 100 cm a najniže temperature su u januaru sa prosječnom dnevnom od -9,9 stepeni Celzijusovih. Magle su rijetke i javljaju se s proljeća i jeseni. Nema jakog vjetra sa sjevera, a na vrhovima Jahorine duvaju vjetrovi južnih smjerova.

Zahvaljujući geološkom sastavu, koji ne propušta vodu Jahorina obiluje mnogobrojnim izvorima, posebno u gornjim dijelovima i obično na istoj nadmorskoj visini. Stotinjak vrela i izvora se poput paukove mreže pletu prema rijekama Miljacki, Prači i Željeznici. Hladna, bistra i čista voda jahorinskih potoka i rijeka bogata je ribom, pa i najstrasniji ribolovci ovdje mogu zadovoljiti svoje strasti. Na prvom mjestu je potočna pastrmka, zatim klijen, krkuša, lipljan i mladica a ima i riječnih rakova.

Šume na Jahorini zauzimaju veliko prostranstvo. Zeleni dekor četinarskih šuma dijeluje umirujuće, a miris četinarske smole osvježava organizam. Od prvih proplanaka i dalje prema vrhu smjenjuju se pojasi hrastovih, bukovo – jelovih i jelivo – smrčevih šuma. Iznad njih su brdski i gorski javor. Pri vrhu šuma postaje rjeđa sa poleglim stablima kleka a na najvišim vrhovima obrasla je mahovinom.

Od niskog šumskog rastinja Jahorina je bogata borovnicom, brusnicom, malinom, kupinom, jagodom, nanom, lincurom, kantarionom, maslačkom, zovom i svim vrstama gljiva.

Svojim četinarskim i listopadnim šumama, čistom vodom i šumskim plodovima Jahorina pruža izvanredne uslove za stanište brojnih šumskih životinja, kako plemenite i rijetke divljači, tako i najkrupnijeg divljeg zvjerinja.

Teritorija jahorinskog lovišta na 12.500 hektara je na nadmorskoj visini od 590-1910 metara. Lovačka društva kao i lokalno stanovništvo opremili su lovište čekama mečilištima za odstrel medvjeda, uredili mjesta za izlaganje hrane i soli, obezbjedili pojilišta i zasijali gomoljastu hranu. Od životinja koje su svoje stanište našle na prostorima Jahorine treba izdvojiti srneću divljač, koje ima na cijelom lovištu, te medvjeda kao najatraktivniju divljač. Tu su još i divlja svinja, divojarac i divokoze, vuk, lisica, jazavac, divlja mačka, kuna zlatna i kuna bjelica, zec i vidra koja nastanjuje potoke i rijeke.

Povremeni i privremeni stanovnici Jahorine su i jarebica kamenjarka, lještarka, tetrijeb, ptice selice koje se na putu ka jugu neko vrijeme zadržavaju na Jahorini, te jastreb i orao kao stalni stanari.

Ostaci srednjevijekovnih gradova i utvrđenja i nekropole stećaka srednjevjekovnih spomenika zanimljivi su kulturni – istorijski spomenici koji svjedoče da je ovaj kraj nekada bio raskrsnica svih važnijih puteva, ali i centar zemlje Pavlovića jedne od najmoćnijih i najuglednijih porodica bosanske države u vrijeme kralja Tvrtka Kotromanića.

Mada nedovoljno istraženi kao svjedoci jednog vremena su ostaci grada Pavlovca kod Prače koji su sagrađeni 1415. godine. Na lokalitetu Prače postoje dva izvora mineralne vode od kojih se jedan zove Kiseljak. Po narodnom predanju ova voda liječi stomačna oboljenja i u njenu ljekovitost vjerovali su još i stari Rimljani o čemu svjedoče ostaci cijevi rimskog vodovoda i keramike.

Iz srednjeg vijeka su i ostaci utvrđenog dvora na vrelu Paljanske Miljacke koji je pripadao čuvenoj srpskoj despotici Jerini, ženi despota Đurađa Brankovića. Vjeruje sa da su tu u maloj nekropoli sahranjeni gospodari zemlje Pavlovića. Na ne pristupačnom terenu iznad mjesta gdje se sastaju Paljanska i Mokranjska Miljacka u Bulozima, o starom gradu Litovac danas svjedoče oskudni istorijski podaci – kameni ostaci kao i narodna predanja koja nas vode i do Starog Grada – Hadidjeda gdje se nekada kovao novac za srednjevjekovnu bosansku državu. Sve ovo kao i zanimljiva mjesta, poput pećina kao što je Orlovača koja se nalazi u istoimenimm stijenama u Mokrom na 16-tom kilometru puta od Sarajeva ka Sokocu i koja prema mišljenju stručnjaka spada u red najljepših i najzanimljivijih na prostorima bivše Jugoslavije, zatim smještana visoko u stijenama mitske gore Romanije Novakova pećina čuvena po hajduku Starini Novaku, pa pećina u Bogovićima, Litovac u koritu Miljacke, te pećina Lednjača iz koje se još prije 20-tak godina vadio led u vrijeme ljetnih vrućina, predstavlja rijetko zanimljiv i sa turističkog aspekta atrakrivan region.

Mada nije adekvatno iskorišten zdravstveni turizam ima svoju perspektivu na Jahorini, koja ima povoljnije klimatske elemente koji blagotvorno djeluju na zdravlje čovjeka. To se prije svega odnosi na hronične plućne bolesti, zatvorenu TBC, malokrvnost a čist vazduh bogat kiseonikom i ozonom bez aletgena ima smirujuće dejstvo na lakše nervne bolesti i povoljno utiče na oporavak od težih bolesti.

Ali ipak kad neko pomene Jahorinu prva asocijacija je snijeg i skijanje, jer samo Jahorina ima Rajsku dolinu. Ovaj Repušin do, kako ga zovu mještani, zbog njegove ljepote i osobenosti skijaši su prizvali Rajskim. Od 1923. godine kada su na goloj Jahorini prvi put, na visoravni Vukelina voda, upotrijebljene skije, ova planina pruža izuzetne uslove ne samo vrhunskim sportistima već i svim ljubiteljima zimskih sportova i igara i radosti na snijegu. Svoje prve korake na snijegu ovde su napravili olimpijci: Zoran Ćosić, Tomislav Lopatić, Momo Skokić, Vlado Lučić, Mirjana Granzov, i Jelena Lolović, koji su na olimpijskim igrama u alpskim i nordijskim disciplinama, slavu bijelog sporta i Isročnog Sarajeva pronosili širom Svijeta, zbog čega se ovaj grad njima posebno ponosi.Danas na Jahorini, na koju se iz Sarajeva lako i brzo dolazi iz dva pravca: magistralnim putem u dužini od 28 km preko Pala i 32 km preko Trebevića, skijašima je na raspolaganju više od 20 km odlično uređenih staza za alpsko skijanje povezanih žičarama i ski – liftovima ukupnog kapaciteta 10. 500 skijaša na sat, a za najmlađe uvijek je u funkciji bebi – lift.